IGOR BESERMENJI: Puket – zlatni pesak

Važno mi je bilo da sastavim ovo kratko svedočanstvo o mojim dosadašnjim odlascima na ostrvo Puket (Tajland). O Tajlandu nisam znao mnogo, sve dok po dolasku u Dohu pre bezmalo godinu dana, nisam prvi put, na predlog prijateljice, probao tajlandske specijalitete u obližnjem restoranu. Zahvaljujući ranijem poslu (stjuard), moja ishrana odavno je već internacionalizovana, te mogu sebi da dozvolim da nekom ko me pita, kažem da je tajlandska kuhinja jedna od najboljih – da ne kažem najsočnijih – na celom svetu. Malo koje jelo ne prate abnormalne količine povrća i voća u raznim vrstama sosa i umaka od svega i svačega i to tajlandsku kuhinju čini baš tako – sočnom – ništa se u tanjiru ne ostavlja, jer bi bilo grešno odbaciti bilo koji od zalogaja na raspolaganju. Za mene, najveće tajlandsko ostrvo Puket danas ima jako važno mesto, kako u srcu, tako i na mapi sveta koju držim na zidu svoje sobe u Novom Sadu.

https://www.instagram.com/p/B10L9FRhe_F/

Na Puket sam prvi put stigao poslom još prošlog leta – po našem računanju – jer na Tajlandu tada definitivno nije bilo mesta kupanju. Sećam se, jako dobro, da su talasi bili ogromni, visine i preko jednog metra, vetar je duvao neverovatno snažno i uz obalu bi tek na svakih pola sata prolazio po jedan do dva čoveka, koji bi se tu našli s namerom da naprave uspomenu u vidu fantastične fotografije. Slično sam pokušavao i ja, iako nas je obalska ekipa spasilaca više puta zviždanjem u pištaljku upozorila da smo previše blizu talasima (i, samim tim, opasnosti) i da moramo da se sklonimo. To je, svakako, bilo racionalno upozorenje – snaga svakog sledećeg talasa bila je zaista nepredvidljiva. U jednom trenutku, talasi su na obalu izbacili doslovno čitavo drvo. Dakle, prva lekcija je naučena – na Puket se turistički svakako ne ide kada tome vreme nije. Scene zalaska sunca, morskih daljina, brda koje kao da izranja iz mora da bi se opet u njega vratilo u suton i nepregledne obale plaže Mai Khao koja leži na zlatnom pesku i dalje su, naravno, fantastične.

Restorani su, jedan do drugog, napravljeni za uživaoce u dobroj tajlandskoj hrani, glasnim karaoke večerima i zabavi u milion i jednoj aktivnosti – od egzotičnih masaža, preko sporta, do ispijanja koktela do kasnih noćnih sati. Ima svega i kada to kažem, zaista i mislim – svega. U pojedinim kafićima smatraće vas teškim smaračem ako ne ustanete da otpevate barem jednu pesmu i ne otplešete jedan krug – s bilo kim od gostiju. To je zato što su na Puket svi došli da se dobro zabavljaju – atmosfera je stvorena za upuštanje u avanturu punu čistog hedonizma – od hrane i pića, preko flerta i zabave, do potpunog prepuštanja moru, suncu i zlatnom pesku.

https://www.instagram.com/p/B8gY7b9h8Nd/

I, zaista, sve to treba iskusiti na Puketu, za puno uživanje i avanturu koja se ne zaboravlja. Cene hrane i pića su i više nego prihvatljive, pa je najveći izazov zapravo samo putovanje do Puketa. Za one koji bi i na putovanjima da uštede u svakom mogućem smislu, svakako da restorani na obali nisu jedina opcija – uz put, nalaze se na stotine uličnih prodavaca voća, povrća i lokalnih specijaliteta, kao i jeftinih mesta za kupovinu u vidu lokalnih marketa. Dakle, niko ko stigne na Puket, neće ostati gladan.

Jedan od interesantnih detalja u jednom od restorana u koji često odlazim kada me posao odvede na Puket je fotografija ruskog predsednika Vladimira Putina, koji vas tako blagonaklono posmatra dok večerate. Tako sam kroz razgovor sa vlasnicima saznao da ga jednostavno – vole – i da je zato tu.

Posebnu atrakciju predstavlja sletanje aviona na aerodrom u Puketu – ukoliko se nađete na Mai Khao plaži (najveća plaža na Puketu, dugačka 11 kilometara), avioni će pre samog kontakta sa pistom, preleteti doslovno samo nekoliko metara iznad mesta na kom se sunčate. Zbog ovog nesvakidašnjeg iskustva, u svakom trenutku se nedaleko od piste može videti na desetine turista koji „jure“ savršenu fotografiju sa velikim avionom iznad sebe.

Ja sam na svoje prvo kupanje na Mai Khao plaži morao da sačekam nekoliko meseci nakon prve posete ostrvu. Konačno, i to se desilo, i na moju sreću – čak dva puta u dve nedelje, krajem januara i početkom februara ove godine. More je na ovoj plaži neverovatno bistro i pored toga što se na plaži u svako doba dana, osim u vreme ručka kada gotovo svi nestanu na neka dva sata, nalazi jako puno ljudi. U zavisnosti od perioda dana i vremenskih prilika, plaža je potpuno bezbedna za kupanje, ili, ako su vam problematične meduze koje se s vremena na vreme pojave, ne. U svakom slučaju, plaža je regularno ograničena i obeležena zastavicama koje ukazuju na eventualne informacije koje treba imati na vidu ukoliko se odlučite na kupanje u moru. Za one koji ne žele ni o čemu da razmišljaju, tu su mnogobrojni bazeni i akvaparkovi koji se nalaze maltene uz samu obalu, tako da se ne gubi mnogo od osećaja da ste zaista na moru.

Za mene je Puket danas posebno važno mesto. Tamo sam se suočio sa nekim težim trenucima, pa ih u narednoj poseti, sasvim izvesno sudbinski, na istoj plaži, prevazišao. A Puket je savršen partner za oporavak duše i tela. Malo je toga što sunce, kristalno more, talasi i zlatni pesak Puketa ne mogu da izleče.

(Igor Besermenji)